Ponedjeljak je. Dan koji mnogima nije baš omiljen. Jer označava početak novog radnog tjedna. Za nekoga možda početak neke druge avanture. No meni je sad u trudnoći lijep kao i svaki drugi dan. I znak da ulazim u 35. tjedan trudnoće te da se opasno bližimo kraju. Današnji ponedjeljak je nekako posebno sretan i zato zaslužuje svoju priču, odu ponedjeljku. Još me jednom podsjetio da su male stvari ono što nas najviše veseli. Ono što nam pričinjava najveću sreću.
Ono što sam htjela reći prije nego sam skrenula s teme, jest to da, iako dan nije ni po čemu poseban (ili se bar činilo da neće biti) ipak je lijep i sretan. Već se neko vrijeme radi projekt za našu kućicu, za naš budući dom i danas smo napokon dobili i 3d vizualizaciju naše buduće kućice. Srce je poskočilo jer je napokon ono što se skiciravalo i dizajniralo nekako postalo stvarno, opipljivo. Nije toliko lako zamisliti kako će sve izgledati nakon što bude gotovo, kad kuća bude izgrađena. Pitaš se da li će biti dobro, kako će sve zajedno funkcionirati, jesi li donio dobre odluke. Oboje smo perfekcionisti, pazimo na detalje, volimo da sve bude skladno i lijepo, da sve zajedno ima neki smisao i na nešto liči a ne da bude sve zbrda zdola. Potrebno je i mnogo kompromisa kako bi se došlo do konačnog rješenja i doma iz snova. Ne moram ni govoriti da graditi kuću danas i prije 20 do 30 godina nije isto, ni izbliza. Sjećam se priča mojih roditelja o tome kako su gradili kuću i vidim kako je to danas pa mogu usporediti. Jasno je koliko je više papirologije potrebno i koliko je proces drugačiji. Također su tu i pravila gradnje kojih se treba pridržavati kao i ograničenja koja sa sobom nosi gradilište na kojemu planiraš graditi. Svaki element nosi nešto svoje. A opet, i mi kao investitori imamo svoje želje i jedan smo od "elemenata" u tom dugotrajnom procesu. Tako da sve to treba uzeti u obzir i dobro uskladiti. Jedno je kad vidiš rezultat promišljanja i brojnih dogovora s arhitektom ovako u 3d obliku a sasvim drugo kad to možeš samo zamisliti i nisi siguran da li će sve izgledati kako si htio. I moram reći, da danas kad držimo 3d vizualizacije u rukama (čitaj: na kompjuteru), jedno je sigurno - kućica izgleda još bolje nego misliš da će izgledati i oko toga nema rasprave. Ispunjene su sve naše želje, napravljeno je sve prema propisima i samo je pitanje vremena kad ćemo pribaviti sve potrebne dozvole i moći početi s gradnjom. Pitanje je vremena kad će naš dom izrasti, na predviđenoj lokaciji, u naš dom iz snova.
I sama pomisao na sve što nas čeka, uz bebicu i kućicu, danas je dovoljan i ogroman razlog za sreću. Sreća je u malim stvarima za koje se obično ispostavi da su sve samo ne male. Mislim, stiže nam bebica koja se cijelo jutro lagano kreće u trbuščiću i osim toga, napreduje naš projekt gradnje kuće iz snova. Što još mogu poželjeti? Što bi me još moglo razveseliti? Zvuk kiše, to je ona sitnica koju danas željno iščekujem a umjesto nje dobila sam toliko lijepih, velikih stvari koje su ovaj ponedjeljak učinile sretnim. Zato, nemojte željeti puno i dobit ćete sve, i više od onoga što želite. Veselite se sitnicama u životu i primjećujte male odnosno velike stvari koje vam se dešavaju. Neka i vama današnji ponedjeljak bude sretan. Iskoristite kraj dana i zahvalite Bogu na nečemu što vam je dan učinilo lijepim. Neka pogled kroz vaše naočale uvijek bude "ružičast", poput ovog šarolikog sa slike, koji pokazuje kako moramo promatrati svijet oko sebe. I upamtite, zahvalnost je ključ za sreću.
Izvor fotke: 1
Nema komentara